Marko Kraljević – istorijska ličnost ili epski junak?


Danas gotovo da ne postoji osoba na našim prostorima koja nije čula za Marka Kraljevića: ko je bio, šta je radio, kakvo mu je porijeklo i sl. Sigurno svi znaju i odgovore na ova pitanja, jer epska tradicija je u svakom trenutku vodila računa o svojim junacima, pa je svakog čitaoca ili pak slušaoca dobro informisala o junaštvu Marka Kraljevića i dobro ubijedila, pa zato i nema potrebe da se posumnja u sve što je kazano. Onda se pojavi istorija, te po svom principu stroge tačnosti i objektivnosti pođe da preispituje stihove koji su izlazili iz usta usmenih pjevača. No, dobro, možda se ovim malo više zanimala književna istorija, ali i dalje, sa tim epitetom ili bez njega, ostaje istorija. Istorija je ubijedila, ali nije pobijedila epsku tradiciju. Zašto?

Epska tradicija jača od istorije

Sasvim je legitiman ovaj podnaslov budući da se epska forma njeguje, bar kada je prošlost u pitanju, uglavnom kada se narod osjeća ugroženo od neke sile koja dolazi spolja, kada dolazi nekakva opasnost od koje je se teško odbraniti (razni ratovi, osvajači i sl.), dakle, u trenucima kada se ljudi osjećaju slabi i nemoćni. Ova priča i te kako ima smisla ako bi se primijenila na lik Marka Kraljevića, jer narodni pjevač njegov karakter najviše razvija u vrijeme pada države pod drugu, jaču silu. Iako snaga, koju su pripisivali usmeni pjevači Marku, ne postoji zaista, ona je duhovno štitila narod i ohrabrivala u trenucima raspada države. Zato, nije slučajno Marku Kraljeviću podaren život od trista godina i nije slučajno on učinjen savremenikom najistaknutijih junaka od XIV do XVI vijeka. Osim toga, on je zaštitnik slabih i siromašnih, dijeli megdane, boji ga se i sultan u Stambolu, ne jednom on je dotjerao cara do duvara, pa opet je njegov vazal. Narodni pjevač  njegovu pojavu daje na humorističan način: ide na konju Šarcu, sa ćurkom od kurijaka na leđima, na glavi kapa od međeda, s tuluminom vina i teškom topuzinom, on ne ore brda i doline, već on ore careve drumove, igra sitno kaluđerski itd. U njemu je sinteza junaštva i humora pa je stoga blizak svakodnevici, čovjekovom uobičajenom životu. U vrijeme kada je lik Marka Kraljevića nastajao, zaista, ništa više nije ni bilo potrebno. Istorija svojom objektivnosti nije mogla da ublaži nedaće običnog naroda koliko je to mašta narodnog pjevača umjela.

Marko Kraljević u činjenicama

O istorijskom Marku priča može da stane u svega nekoliko rečenica, jer je prema istorijskom značaju imao ne tako bitnu poziciju. Dakle, ko je zaista bio? Marko Kraljević – istorijski Marko je bio turski vazal koji je poslije Maričke bitke vladao u Makedoniji, poginuo je u bici na Rovinama (1395) boreći se na strani Turaka.  Ono istorično što su pjesme zabilježile bilo je: veza sa raspadom Srpskog carstva u kojem je njegov otac Vukašin odigrao značajnu ulogu i njegovo vazalstvo s Turcima. Sve ostalo bila je mašta kreativnih pojedinaca koji su se ,,potpisivali“  imenom forme narodne umotvorine.

Autor: Kristina Topić

Leave a Comment