Korto Malteze – skitnica zlatnog srca


,,Ne možeš pobjeći od beskraja, bjekstvom u neki drugi beskraj, ne možeš pobjeći od istovjetnog obmanjujući se da možeš da pronadeš različito.” – Umberto Eko

Da li je najvoljeniji evropski stripski junak toliko šarmantan čitalačkoj publici zbog izgleda koji nagovještava mediteranski duh kroz uvijek tako odsutan pogled, tajanstvenost u pokretu i boemski prizvuk goruće cigarete, da li zbog anglo-saksonske kulture koja se najbolje vidi u Kortovim rečenicama ili dalekom, razvijenom ćutanju, njegovoj urođenoj narcisoidnosti ili pak u načinu na koji govori o majci i ocu – ,,Znate, moja majka je bila Romkinja sa Gibraltara, poznata vještica koja je poznavala svoje demone sasvim dobro. Otac je bio Velšanin i nećak starog čarobnjaka koji je dugo živio u Tintagelu gdje je Merlin živio..”– da li zbog goleme sličnosti sa Džojsovim Uliksom s osnovnom razlikom- njegovo sredstvo kojim nas kupuje je sloboda umotana u neprolaznost, ili su se ljudi već nakon prve strane stripa ,,Balada o slanom moru” gdje je rođen ovaj avanturista, zapravo zaljubili u iskustvo njegovog stvaraoca Huga Prata za kog se vjeruje da je veći dio svog života projektovao u osmišljavanje Korta i njegovih avantura? Radnja stripova gdje je Korto u glavnoj ulozi smještena je otprilike u prve dvije decenije prošlog vijeka (1900-1920) i njihova glavna karakteristika jeste prisutnost simbola i njihovo različito, uvijek sve bolje uklapanje u samu fabulu, često nepredvidljivu, ,,nošenu vjetrom” što neki kritičari vide kao nametljivu povezanost ovog stripa i svjetske književnosti odnosno njenih najuticajnijih pisaca.

Jedna izražena vrlina dobrih crtača stripa kao što je Hugo Prat jeste duboko usađen istraživački duh i spremnost na apsolutno podređivanje temi koju su odlučili da obrađuju. Tako je prilikom osmišljavanja ,,doživotnog glavnog lika” njegovih stripova, Korta Maltezea, Prat temeljno istraživao istoriju XX vijeka i shodno tim podacima stvorio njegovu fiktivnu biografiju.

Podaci koji krase tu skupinu šarolikih pustolovina su između ostalih to da majka Korta šalje u hebrejsku školu u La Valeti kojom upravlja rabin Ezra Toledano, bivši ljubavnik njegove majke dok se Korto nalazio u njenoj utrobi, da se početkom 1904. godine Korto ukrcava na brod ,,Venita Dorata” kao mornar i da je to njegovo prvo otisnuće na more, da je tokom rusko-japanskog rata postao prijatelj sa Džek Londonom i Raspućinom, da 1909. u Trstu upoznaje Džejmsa Džojsa preko zajedničkog prijatelja, irskog socijaliste Džejmsa O’Konelija, da upoznaje i Hemingveja i mnoge druge ličnosti…

Najveća čar ovog stripa jeste u tome što taman kada pomislite da ste naišli na rečenicu koja nije dvosmislena i koja ne krije mnogo veće blago od zvučnosti, prevarili ste se. Ovo je štivo kome se uvijek treba s podjednakim čitalačkim žarom vraćati i ispunjavati ona mjesta neodređenosti (kojih je ovdje uistinu jako malo) nabujalom maštom kojoj je uvijek čelična potpora ovaj svijet u kome svakodnevno trošimo energiju i rijetko dobijemo štogod za uzvrat.

Svjetski kritičari, pogotovo Italijani i Francuzi, poistovjećuju ovu ikonu alternativnog stripa sa književnim junacima iz epohe romantizma i karakterišu njegovu potrebu za morem i dalekim prostranstvima koja tek treba istražiti kao bijeg od stvarnosti, što druga strana kritičara, oni koji više vole tu anglo-saksonsku krv u Kortu negira i pripaja to njegovom čitalačkom ukusu odnosno onome što se iz njega može otkriti. Naime, oni tumače ovu neobuzdanu potrebu za putovanjima kao anomaliju s kojom se čovjek jednostavno rodi; tumače je kao drugačije stanje svijesti jednog pojedinca, kao apsolutnu oniričnost koja vlada njegovim umom, spaja odnosno razdvaja njegove misli i zaokupljuje sva stremljenja ovog pustolova. Tumače je kao jednu snažnu i osnovanu odluku, savremenog čovjeka o tome kako želi da provede svoj život.

Kritičari argumentuju ovaj stav podatkom da je Korto Malteze rođen bez linije sudbine na svom dlanu i da ju je u ranom djetinjstvu sam iscrtao sječivom; njegovom zrelošću i ambicijom, koja je iako isprva apsolutno pozitivna, kasnije postala sasvim bolesna nagonska melodija jednog mladog čovjeka.

A recimo da oni ljudi koji se najviše pitaju o tome ko je zaista bio Korto Malteze po Pratu, vjerni čitaoci koji su odrasli uz ovaj strip i vječno će mu se vraćati, vole da misle da je Korto izabrao more jer je bio radoznali dječak u duši, slanih dlanova i tabana, uvijek tako zaljubljeno zagledan u dalj koji nije ništa veće no jedna beskrajna linija, toliko beskrajna da se uvija u ljudskom ograničenom oku, i onaj koji, pored toliko pomješanih krvi i narodnosti u njemu, nikada nije uspio da se jasno odluči gdje je Dom sa velikim ,,D” čak i kada nije na početku rečenice, te je to vječno pitanje ostalo njegovo najveće prokletstvo.

Atmosfera stripa je mistična što omogućava Kortovoj tajanstvenoj pojavi da upliva primjetno ili neprimjetno, zavisno od scene, u prostor i očara čitaoca.

Jedna od zanimljivosti koje je veoma važno pomenuti jeste to da tokom svog bivstvovanja, Korto čita knjigu ,,Utopija” od Tomasa Mora i nikada je ne završi – da li je pitanje odluke ili sudbine, ostaje nam da se pitamo.

Poslije svega, Korto je morao nestati, baš kao što je i živio na tom masnom papiru stripa- tajanstveno.

U Pustinjskim škorpijama, u januaru 1941 kaže se za Korta Maltezea:,,Izgleda da je nestao u Španskom ratu”. Saznajemo takođe, da je Korto iz Španije poslao sokola ,,Al-Andalusa”.

O ovom nestanku njegovog glavnog junaka, Prat kaže:

,,Korto Malteze će otići, jer u svijetu u kome je sve elektronika, u kome je sve proračunato i mehanizovano, nema mjesta za tipa kakav je on. Korto ne prihvata ovakav svijet i život. Korto voli da odlazi, poželjeće da ode i treba da ga pustimo da ode, jer on je prijatelj, i ako ne bude želio da ostane sa nama, biće to zato što ima dobre razloge da ode.”

I otišao je. A ono što je ostalo da zauvijek živi jeste uvjerenje da je makar jednom, od svih ljudi na svijetu ikada, Korto morao živjeti, bio to sami Prat ili bilo ko drugi. Jer, naposljetku, koliko nas ga pamti, toliko je on puta bio živ.

,,Moj život je započeo još prije nego sto sam došao na svijet, a pretpostavljam da će se nastaviti i kada me ne bude.” -Korto Malteze

Autor
Nataša Milićević

Leave a Comment