INTERVJU | Bend Teška industrija – Tridesetogodišnja pauza ne može ništa


Na domaćoj, a pod tim trenutno podrazumevam regionalnu muzičku scenu, danas je ostalo malo izvrsnih izvođača i stvaraoca muzike koji su iznikli na bini davnih šezdesetih i sedamdesetih godina. Mnoge od njih, odneo je život, a mnoge zaborav, iako su još uvek tu. Posle dugog, nostalgičnog perioda rock’n’roll-a, njegovo mesto zauzeli su neki lakši zvuci, prijemčiviji širokoj publici i dubokim džepovima onih koji su iznova željni istog. Jedan od retkih bendova koji se održao do dana današnjeg jeste ,,Teška industrija”. Sedamdesete su izrodile ovaj sjajan sastav, koji je već nakon decenije stvaralaštva, u jeku popularnosti napustio scenu. Početkom novog veka, tačnije, 2007. ,,Industrija” se vraća na scenu sa nastojanjem da stvori novu slavu sa starim imenom. U izmenjenom sastavu bend kreće sa obradama pesama, među kojima je jedna posebna koja je ,,Industriju” vratila u ,,sedlo”, a to je ,,U meni jesen je” – Halida Bešlića. Nakon albuma obrada pod nazivom ,,Bili smo raja”, bend je povratio deo slave i nastavio sa stvaranjem nove muzike. Na Vajtinom mestu vokala, našla se mlada Lea Mijatović koja unosi dah svežine u sastav i on dobija svoj potpun oblik. Jedan od članova ,,Teške”, kako je sam skraćeno naziva, koji je ostao od početka do danas na njenom čelu, Ivica Propadalo, odgovarao je na pitanja za portal ,,Beogradska Nedelja”.

♫ Da li je trideset godina pauze uticalo na muziku koju Teška industrija stvara?

Pauze su ponekad dobre, ali ne baš preduge. Naravno da je negativno uticalo. Ljudi vas zaborave. Ali i cijeli taj period od 1980. do 2007. je prošao za bend bez rezultata. Tek dolaskom pjevačice Lee Mijatović prije šest godina ,,Tešku industriju” počinju ponovno primjećivati, kako publika tako i mediji.


♫ Mislite li da je ta pauza učinila da vas publika zaboravi?

Ne samo pauza, nego i još mnogo stvari se nakupilo da smo bili zaboravljeni. Problem koji je najveći su pjesme starog benda. ,,Industrija” je žarila i palila 70-tih, godina kako u Jugoslaviji, tako i dobrim djelom Europe. Naše su pjesme izvrsnog autora i klavijaturiste Gabora Lengyela, inače iz Subotice, bile u to vrijeme svojevrsna alternativa. Trajale su po 10-15 minuta- za današnje vrijeme ne spojivo. Tako da jedina pjesma koja je ostala zapamćena je ona ,,Život je maskembal”, pa isto smatramo našom pjesmom ,,Ti si mi u svemu naj naj”, jer je isto djelo od Gabora. Naravno prvo su je izveli ,,Indexi” pa tek nedavno mi. Tu je i naša prva obrada ,,Kolika je Jahorina planina”. Znači “miraz” od starog benda je vrlo mali. Logičan je bio zaborav. Zato je naš povratak tako dug i naporan

.♫ Izjavili ste da je album ,,Bili smo raja”, sa obradama pesama velikih muzičkih imena projekat kojim ste želeli da ukažete na prijateljstva sa svim tim ljudima. Koliko je bilo teško izaći iz tog kruga obrade i ponovo se vratiti na stvaranje autorske muzike?

Taj album je naš dug i svojevrstan ,,ommage” vremenu u kojem smo živili bolje ili lošije, ali u svakom slučaju romantičnije kao što je i muzika tog doba pokazivala puno više od ove današnje. To je i dug Sarajevu i svim tim našim prijateljima koji su nas vec i napustili ili su raseljeni po cijelom svijetu. Tužno je da više nema Keme, Arsena, Davorina Popovića i Bode iz ,,Indexa”, Ričla iz ,,Jabuke”, Gorana Kovačevića iz ,,Teške industrije” itd. Tim njihovim pjesmama smo udahnuli novi život. Najvažnije da nismo razočarali i oskrnavili njihovu ljepotu. Arsen je znao reći: ,,Niko tako dobro i kvalitetno ne zna “pokvariti” pjesmu kao vi, a da mi se pri tom sviđa”. Taj album nam je doni koncerte, vratio staru i doveo novu mladu publiku, kojoj su ovo nove pjesme. Naravno teško je iz toga izaći. Ti hitovi su veliki teret za stvaranje autorskih pjesama. Nama je uspjelo. Vedad Hadžiavdić naš gitarista se pokazao kao izvrstan kompozitor, aranžer i tekstopisac, tako da nase pjesme: ,,Hej, Gdje ćeš ti, a gdje ću ja”, ,,Majske kiše”, ,,Šta ti je život” imaju milijunske klikove na Jutjubu. Trenutni singl ,,Sjenka”, za koji je izvrstan tekst napisala vaša sugrađanka Blagica Ivanović, brendiran je u startu na vodećim radio stanicama u regiji. Od nje mnogo ocekujemo!

teska industrija 2
♫ Lea Mijatović predstavlja stvarno osveženje benda. Da li ste strahovali da će dolaskom žene u bend, on izgubiti svoju bit?

Karizmatičnog Vajtu je mogla zamijeniti samo žena. Repertoar i stil prilagoditi njoj i krenuti ispočetka. Preko Vedadove gitare se tek malo nazire stari zvuk. Lea je donijela svježinu mladost i izuzetan talent i osjećaj za muziku. Album ,,Bili smo raja” je zaista otpjevala vrhunskin što nije bilo lako da jedna žena pjeva muške pjesme. Ona je spoj Bosne i Dalmacije- tata Bosanac, a majka Splićanka. Nismo ništa izgubili, jer nam od stare ,,Teške” osim imena i nije mnogo ni ostalo. Dobili smo! Tako smo ponovo postali regionalni bend.

Sada kada je ,,Teška industrija” već uveliko ponovo na sceni, kada sumirate utiske celokupne karijere benda, koji su najveći uspesi, najveći promašaji i najznačajnije promene?

Idemo od pozadi… Uvođenje žene u bend je najveća promjena. Najveći promašaj je taj što u staroj ,,Teškoj” Hadžiavdić nije dobio šansu da komponira i piše pjesme. Loše je i to što smo radili jako duge pjesme, koje nisu za radijski eter, a uspjeha je imao kako stari tako i novi bend. Obrada ,,Jahorini” je bio veliki jugoslavenski hit. Albumi stare ,,Teske” su se jako mnogo prodavali, ali su nas i smatrali kao neki alternativni bend. Nova ,,Teška” sa obradom ,,U meni jesen” je mnogo napravila. Album ,,Bili smo raja” je zasigurno najveći uspjeh. On nam je otvorio sva vrata publici i medijima.

 

 Zapaža se razlika i u samoj muzici koju stvarate sada i koja je nastajala u staroj ,,Industriji”. Kako biste definisali tu prethodnu etapu razvoja, a kako trenutnu?

Nova ,,Teška” je moderan mladalački bend sa dva iskusna rokera iz 70-tih. Spoj mladosti i iskustva. Zadržan je zvuk gitare pa i basa iz toga vremena.

Još uvek postoji deo publike koji ne pamti staru ,,Industriju”, pa na Vas gleda kao na relativno nov bend. Da li je to možda i bio plan, stvoriti nešto novo, od početka graditi?

U pravu ste. Nakon Vajte htjeli smo nešto potpuno novo i da bude u duhu ovoga vremena. Zato i imamo mladu publiku, uz onu stariju koja dolazi zbog nostalgije. Naš moto je ,,Nostalgija je dobra, ali u malim količinama”.

Leave a Comment